“Vrijeme liječi sve rane” česta je uzrečica kojom se pokušavamo utješiti. Ja bih dodala da vrijeme ne liječi sve rane. A ako neke i uspije ublažiti, ostaju ožiljci koji već na prvi spomen onoga što nam je otvorilo ranu.
Susret s neprežaljenom osobom koju smo nekoć voljeli, odjednom iskrnuli predmet koji nas podsjeća na voljenu osobu koja više nije među nama. Ili recimo film u kojem je scena koja nas podsjeti na prizor iz našeg života. Sve je to dovoljno da ožiljak opet prokrvari. Vrijeme protječe na isti način za sva ljudska bića, ali svako ljudsko biće protiče kroz vrijeme na različit način.
Putovanje u prošlost
Sigurno ste mnogo puta željeli vratiti se u prošlost i promijeniti neke stvari. Krivo donesene odluke, pogreške koje smo činili u ime ljubavi, svoj svjetonazor… Ali ne treba žaliti ni za čim što je prošlo, žaliti treba za sada i danas.
Za svim onim nebrojenim danima koje smo izgubili u potrazi za onim što je ostalo u prošlom vremenu. Jer pitanje je bi li danas bili ista osoba, živjeli kao što živimo, da smo drugačije postupili u prošlosti. Možda se baš sve moralo dogoditi baš kako se dogodilo, kako bismo iz svojih pogrešaka naučili životne lekcije. Čovjek mora jedino naučiti kako da se sjeća, a da ipak bude oslobođen od prošlosti.
Potraga za izgubljenim vremenom
Prolazi i ono što je tužno, i bolovi i očajanja prolaze. Baš kao i radosti, izblijede, izgube dubinu i vrijednost i napokon dođe vrijeme kad se čovjek ne može sjetiti što je to bilo što ga je toliko boljelo.
Srce iscrtano u pijesku isprat će val i zauvijek izbrisati neku ljetnu ljubav koja vas je boljela još mjesecima. Često nas snovi podsjete na neke čarobne trenutke koji se nam zapeli negdje u podsvijesti i ujutro nam je jedina želja opet zaspati i sanjati.
Ali potraga za izgubljenim vremenom je uzaludna jer ono što je prošlo nikada se ne vraća.
Ako se i nekim čudom vrati neka stara ljubav opet u naš život, to će biti ipak nova ljubavna priča jer je vrijeme učinilo svoje i vi oni od nekada danas više niste isti.
Prolaznost je životna datost i zato bi svaki dan trebalo živjeti kao da je posljednji, a svu prtljagu prošlosti ostaviti u ropotarnici zaborava. Jer sutra je novi dan i tko zna što nam dragocjeno donosi.
DOBRO JE ZNATI I OVO O LJUBAVI I VEZAMA
