Kako isplivati iznad površine negativnih emocija

Prva lekcija zaštite od utapanja je i paradoksalna: što se više borite da glavu držite iznad vode, to je veća vjerojatnost da ćete potonuti. Vezanih ruku i nogu, nemoguće je održati se na površini dovoljno da bi preživjeli. Jer, što se više opirete i koprcate prije ćete se ugušiti.

Druga lekcija zaštite od utapanja je malo očitija, ali i dalje paradoksalna: Što više paničarite, više ćete kisika potrošiti. Drugim riječima, što je intenzivnija vaša želja za disanjem, to ćete manje moći disati. Što je intenzivnija vaša volja za životom, to je veća šansa da ćete umrijeti.

Čudno, ali da biste preživjeli u moru zavezanih ruku i nogu ne treba vam nadljudska snaga niti zahtjeva sposobnost plivanja. No, ono što će vas održati na životu je vaš um. Pitate se kako? 

Trik u zaštiti od utapanja je zapravo pustiti se da potonete na dno. Odatle se lagano odgurnete od tlo i pustite da vas zamah vrati na površinu. Kad dođete do površine možete na brzinu udahnuti zrak i započeti cijeli postupak ispočetka. Više od provjere fizičke spreme, zaštita od utapanja test je emocionalne snage. Možete li kontrolirati vlastite impulse? Možete li se opustiti pred potencijalnom smrću?

Prema riječima Marca Mansona u članku: Why the best things in life are all backwards, većina ljudi pretpostavlja da je odnos između napora i nagrade jedan na prama jedan. 

Mislimo da će nas dvostruki rad dovesti do dvostruke nagrade. Ovdje se pretpostavlja da živimo na linearnoj krivulji koja se ne mijenja nego pravilno ide gore ili dolje. Mi vjerujemo i učeni smo da postoji omjer 1:1 između napora i nagrade. No to gotovo nikad nije istina. 

Većina svijeta ne postoji na linearnoj krivulji. Linearni odnosi postoje samo za svakodnevne, automatske radnje koji se ponavljaju stalno – vožnja bicikla, potpisivanje dokumenata, ispunjavanje formulara, usisavanja, disanja itd. U svim tim slučajevima istina je da ako duže poduzimamo te automatske radnje, rezultat će biti bolji. Ali to je jednostavno zato što te radnje ne zahtijevaju nikakvu misao ili domišljatost, obavljaju se automatski.

Kada bi stvari u globalu ovako funkcionirale bilo bi izvrsno, no većina životnih aktivnosti ne funkcionira po linearnoj jer većina životnih aktivnosti nije ni automatizirana ni bezumna. Većina aktivnosti su složene, mentalno i emocionalno zahtjevne i kao takve zahtijevaju razmišljanje o njima.

Koncept smanjenog povrata odnosi se na većinu složenih i novih iskustava. Uzmimo za primjer posao: studije o produktivnosti rada pokazuju da smo uistinu produktivni samo prvih četiri do pet sati svakog dana. Sve nakon toga trpi ozbiljne smanjene povrate, do te mjere da ne postoji razlika između rada od 12 sati i 16 sati.  Kako dan odmiče, koncentracija nam pada, a sve ono što bismo u prvoj polovini dana napravili za sat vremena sada se produžuje.

Krivulja manjeg povrata može se primijeniti i na prijateljstva. Prijateljstva djeluju na sve manjoj krivulji povrata. Imati jednog prijatelja je super. Imati dva je očito bolje nego imati samo jednog. Ali imati 10 umjesto 9 malo mijenja u vašem životu.
Primjer možemo još i više proširiti na jelo, piće,  vježbanje, odmor, spavanje, učenje, gledanje serija, ma primjera je beskrajno mnogo ali jedno im je zajedničko: Svi imaju manji povrat što ih više radite, svi djeluju na opadajućoj krivulji povrata. Obrnuta krivulja je bizarna krivulja “Zone sumraka”, gdje napor i nagrada imaju negativnu korelaciju – to jest, što više truda uložite u nešto, to manje uspijevate.

Vratimo se na prvi primjer. Zaštita od utapanja postoji na obrnutoj krivulji. Što više napora uložite u podizanje na površinu, to će vjerojatnije rezultirati neuspjehom. Možda si sada mislite, pa neću se nikada naći u situaciji da sam bačen vezanih ruku i nogu u vodu. Koga briga za obrnute krivulje?

Razmislite opet, jer većina ljudi upravo po ovom principu živi svoj život svakodnevno. Svi smo bačeni u situacije iz kojih ne znamo isplivati. Nesretna ljubav, financijski problemi, briga o zdravlju, stres na poslu.

Bilo koji problem bio, svi se mi pokušavamo zadržati na površini vezanih ruku i nogu. U borbi s tim opasnim i negativnim mislima mogu vam pomoći naše savjetnice. Izučene i uz pomoć životnog iskustva dat će vam pravi savjet kako nastaviti dalje kada ne vidite smisao.

Time što ste previše fokusirani na sreću u životu od nje se sve više udaljavate.  Želja za većom slobodom često je ono zbog čega se osjećamo zarobljeno. Naša instinktivna potreba da budemo voljeni i prihvaćeni nas sprječava da volimo i prihvaćamo sebe onakvima kakvi jesmo. Što više želimo nešto tim se više udaljavamo od ceste koja vodi do našeg ultimativnog cilja u životu.

Cilj je prigrliti svoj um i naučiti ga da prestane juriti za nedokučivim stvarima, da prestane loviti sreću. Naučiti ga da postiže ono što želi odustajući od onoga što želi. Pokazati mu kako je jedini način da se dođe do površine ako se prepusti i potone.

A kako to radimo? Odustajanjem. Predajom. Ne iz slabosti, nego iz spoznaje da je svijet izvan naših ruku. To činimo odustajanjem od kontrole, ne zato što smo nemoćni, već zato što smo moćni. Taman kad mislite da ćete se utopiti, taman kad dosegnete dno, vratit ćete se natrag na površinu da udahnete svjež zrak.

Trebate psihološki ili neki drugi savjet i snagu da nastavite dalje? Tu smo za vas. Ono što vas sada muči može biti samo daleko sjećanje, javite nam se.