Može li nevjera učvrstiti vaš odnos?

Ljubav i intimnost je sami temelj odnosa dvoje ljudi. Ali, te dvije snažne sile nas mogu dovesti i do ruba očaja. Kome srce nikada nije bilo slomljeno? Tko nikada nije plakao zbog ljubavnih boljki i tko nikada nije požalio radi vlastitih postupaka u vezi – neka digne ruku! 

Zašto dolazi do nevjere je jedno od najstarijih pitanja, a odgovora je mnogo. Univerzalnog rješenja nema. Svatko mora sagledati svoj odnos i razmisliti što je to što je mene ili mog partnera natjeralo na taj čin. No, današnja tema neće pokrivati sve razloge za prevaru, njih možete pročitati na sljedećem linku. 

Današnja tema je ipak malo drugačija. Razgovarajmo o tome kako se s nevjerom nositi.

Veza se svakako može oporaviti od nevjere, ali u kojoj mjeri, uvelike će ovisiti o količini ljubavi koja je ostala između vas i vašeg partnera, koliko ste voljni raditi na vezi, razumjeti razloge zbog kojih je do nevjere došlo i u kojoj mjeri ste voljni priznati vlastite greške.

Prvo i najvažnije pravilo kada je u pitanju nevjera je sagledati što trebate promijeniti u svom odnosu. Lako je svu krivnju prebaciti na varalicu – ali vaš zadatak je sagledati svoj odnos kao cjelinu.

Partner se može izdati na puno načina, prevara je samo jedan od očitijih. Otvoreno razgovarajte o tome što možete napraviti kako bi se vaš odnos učvrstio. Bitno je sagledati kakva je vaša intima, komunikacija, razumijevanje, očekivanja, kako rješavate sukobe i kako vidite jedan drugoga.

Važno je razumjeti osobu s kojom dijelite život. Što je to što joj nedostaje? Zašto je ne drugom mjestu tražila sreću, utjehu, pažnju i intimu. Iako se sada osjećate izdano, osramoćeno, tužno ali i bijesno, razgovarajte o razlozima koji su vašeg partnera natjerali na nevjeru.

Oboma se po glavi vrti mnogo misli isprepletenih tugom, krivnjom, bijesom i nervozom. Ako želite poraditi na odnosu, ako oboje želite ostati zajedno unatoč svemu, morate otvoreno i iskreno razgovarati bez zadrška. Sada je vrijeme da sve emocije izbacite iz sebe i krenete dalje. Bez oprosta nema ni nastavka odnosa. 

Ako ste vi onaj koji je bio nevjeran vrijeme je da priznate svoju grešku. Ponekad će put do potpunog oprosta biti težak i strm, ali dajte sve od sebe kako biste dokazali da se kajete. Ponovna izgradnja povjerenja je ključ uspjeha vašeg braka/veze. Ni ljubav, ni razumijevanje ni poštivanje nisu dovoljni ako nema tog temeljnog ljepila koje drži vezu – povjerenja. 

Za kraj ostavljamo priču našeg klijenta koji je i sam umalo odustao od svog braka. Njegovo iskustvo je primjer kako otvorena komunikacija bez upiranja prsta može dovesti do još čvršćeg odnosa nakon što nevjera nastupi.

Naravno, pod uvjetom da oboje supružnika žele poraditi na sebi, svom odnosu, a ljubav još uvijek postoji. 

Upoznali smo se mladi, ja sam tada započinjao raditi kao pripravnik, ona je još uvijek studirala, za mene je to bila ljubav na prvi pogled. A kada je rekla da joj najdraži band Red Hot Chilli Peppers i da je bila na njihovom koncertu u Beču ranije te godine. Znao sam da ću ju oženiti.

Život je prolazio, mi smo starili, ali naš duh nije. I dalje smo izlazili van s društvom, plesali smo, pjevali smo… Problemi su počeli kada se vratila iz posjete rodbini u Slavoniji.

Odvela je djecu kod bake i djeda na produženi vikend. Neka se povežu s prirodom, previše bulje u te mobitele i laptope, rekla je. Postala je hladna, odsutna, nekako čak i tužna. Uz sve napore koje sam uložio da ju oraspoložim, nisam uspio.

Sad sam već počeo sumnjati u njezinu vjernost. S psom bi odlazila u duge šetnje, kada bi ju zvao na mobitel nije se javljala, mobitel je nosila sa sobom čak i u kupaonu, stalno se s nekim dopisivala.

Sad više nisam znao što bi, pa sam nazvao Alternativni centar Zara i dobio Anku. Objasnio sam joj svoj problem, a onda sam saznao ono što sam već i znao, ali nisam htio čuti. U njenom životu postojao je još netko, netko koga dugo zna rekla je Anka. Slomilo me to.

U jednom trenu sam doživio sve emocije i ljutnju i bijes i tugu. U tom naletu emocija poslije razgovora sam se suočio s njom. Priznajem, nije bio najugodniji razgovor, svašta sam joj rekao, nisam mogao šutjeti. Iduće jutro sam ponovno nazvao Anku i rekao joj što se dogodilo. Nisam to mogao priznati nikome koga znam, bilo me sram. Rekla je da će stvari doći na svoje, da ne odustajem od nje i da će ovo biti uskoro samo jedna ružna uspomena.

Nakon nekoliko dana pristao sam s njom porazgovarati normalno. Supruga mi je objasnila  svoju stranu priče. Radilo se o prvoj, neprežaljenoj ljubavi, koju je vidjela nakon 20 godina u rodnom mjestu. Oboje su bili u posjeti roditeljima, oboje u brakovima. Popili su kavu dvaput kada su se sreli u Slavoniji, emocije su se vratile, poljubili su se no dalje od toga nije išlo.

Priznala je da su se čuli i nakon povratka, no nisu se vidjeli. Rekla je da je shvatila što joj je bitno u životu, nije klinka da bi trčala glavom kroz zid ako zbog toga može izgubiti sve što joj donosi radost. Nisam znao što misliti, htio sam joj vjerovati, ali nisam znao kako. Još me uvijek pratio osjećaj sumnje u naš brak.
Ponovno sam se čuo s Ankom  Potvrdila je njezinu priču, smirila me, pogledala kako stvari stoje i dala mi je savjet koji nikada neću zaboraviti.  

Rekla je: Dobro razmisli o svojoj odluci, ni jedan brak nije idealan. Odvaži stvari, nadjačavaju li dobre strane loše strane braka ili je obratno? Ako još uvijek vidiš ljepotu u svom braku, od njega ne odustaj.